[caption id="attachment_1984" align="alignleft" width="300" caption="Zabačeno selo Komesarac na granici s BiH"][/caption]

- Mi već petnaest godina živimo takoreći u minskom polju. Gdje god se okreneš, eto table s mrtvačkom glavom. Da smo čekali da nam netko drugi pomogne, sigurno bi se načekali, priča nam Ramo Murić, mještanin Komesarca, raštrkanog seoceta u općini Cetingrad, na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom. Ovo mjesto kojeg pretežno naseljavaju Bošnjaci, posljednjih se godina u nekoliko navrata našlo u medijima zbog brojnih problema uglavnom komunalne prirode. Selo nema cestu već do njega vodi makadamski put po kojem je za svake veće kiše nemoguće proći, voda je ovdje pusta želja, a kamoli telefon ili internet. No problem koji se tek bizarnom igrom riječi može svrstati među "komunalne" su minska polja koja desetljeće i pol rata sa svih strana i dalje oplakuju kuće i imanja mještana.

Sadržaj se nastavlja...

Uništili 120 mina

- Kad smo se 1995. vratili iz izbjeglištva apsolutno je sve bilo minirano. Ja živim od stoke, stoka treba vodu, a do vode se dolazi kroz minsko polje. Što ću, bez vode nema ništa, pa sam uz pomoć brata i drugih mještana krenuo u akciju razminiranja, kaže Ramo. Komesarčani su tako sami razminirali veći dio sela, svaki svoje okućnice i polja. Samo na jednom dijelu sela uklonili su čak 120 mina - uglavnom

protupješadijskih odskočnih mina - "promovki" i veliki broj ukopanih mina "pašteta". - Pa, "posnimili" smo teren i krenuli u akciju.

Začudili pirotehničare

Mine smo bacili u vrtaču i demontirali, a nekoliko njih koje nismo mogli sami uništiti odnijeli u policiju. Kasnije nam došli pirotehničari, gledaju u kartu i pitaju "gdje je minsko polje"? Pa, nema ga više, nastavlja Ramo uz smijeh. Kako kaže, ima ih još nekoliko u šikari, ali te će pustiti da pričekaju pirotehničare. Simpatični Ramo čije bi iskustvo razminiranja sigurno dobro došla nekoj od tvrtki za razminiranje priča kako u Komesarcu već dugo srećom nije bilo stradavanja ljudi, ali da se svako malo dogodi da traktor ili stoka nalete na minu. Zanimljiva je priča o jednoj mještanki koja je nekoliko protupješačkih mina našla na cesti i ne znajući ih donijela kući. - Pobrala ih je k'o gljive u šumi. Nije sirota znala što je to pa ih uzela u džep i donijela mužu. Nevjerojatna je sreća da te mine,  bilo  je o "zvjezdicama" riječ, u džepu nisu eksplodirale, dodao je Murić.

KAportal.hr

[media id=5 width=320 height=240]