Marija Ratković, sada 25-godišnja studentica je sa skupinom mladih ljudi okupljenih u karlovačkom Kinoklubu i Videodružini Gimnazije u posljednjih deset godina na promociji grada Karlovca napravila više nego mnogi koji već godinama pokušavaju osmisliti gradske brendove, a kako bi Karlovac konačno dobio nešto novo i po nečemu “posebnom” postao prepoznatljiv u zemlji i svijetu.
Four River Festival koji će u rujnu doživjeti svoje četvrto izdanje a kreće usporedno s Filmskom revijom mladeži postao je najveći međunarodni filmski festival namijenjen isključivo srednjoškolcima. Karlovac tih dana definitivno postaje svjetska prijestolnica filma mladih autora. Stoga za nastavak serije ljetnih intervjua na KAportalu nema boljeg sugovornika od Marije Ratković, izvršne organizatorice Festivala.
Kako ste došli na ideju Festivala i koliko on znači gradu Karlovcu?
- Kinoklub i Videodružina djeluju već deset godina. U tom periodu dobili smo velik broj nagrada a cijelo to vrijem smo stjecali ikustvo u vođenju raznih projekata. U dogovoru s Hrvatskim filmskim savezom naša ideja da napravimo međunarodni filmski festival za mlade je pala na plodno tlo. Tako je spojena Filmska revija mladeži i naš Four River Festival. To se pokazalo dobitnom kombinacijom jer iz godine u godinu na Festival pristiže sve više filmova dok nas građani Karlovca, ako ništa drugo prepoznaju kao žutu boju koja tih dana preplavi grad.
Koliko je sudionika ove godine i tko će vam biti gosti?
- Festival raste a to najbolje pokazuju brojke. Prve je godine bilo tridesetak prijavljenih filmova u međunarodnoj konkurenciji, dok su ove godine od 201 pristiglog prijavljenog filma čak 123 filma iz inozemstva. Ugostit ćemo oko 150 gostiju, autora filmova i njihovih mentora. Doći će nam gosti iz Kine, Južne Koreje, Belgije, Danske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Libanona, Turske i naravno cijele naše regije.
Kako je sve počelo?
- Ja sam druga generacija filmaša koji s potekli u Videodružine karlovačke gimnazije. Prva generacija su bili Vjekoslav Živković, Hrvoje Tutek, Zrinka Vrane i drugi. Svima je poznato da je osnivač Videodružine Damir Jelić, sadašnji gradonačelnik Karlovca. Iako to svi gledaju kao korist, istina je da smo mi nakon što je on otišao morali napraviti rez. Većina je otišla na fakultete i vjerojatno bi naši projekti propali da Jelić u nas nije prenio svoj entuzijazam koji smo mi poslije prenosili na mlađe generacije. Uspješno smo proveli smjenu generaciju i održali smo pozitivnu energiju koja se zadržala do danas.
Znači gradonačelnik je i danas “anđeo zaštitnik” Kionokluba? 
To mogu objasniti na jednom primjeru iz mog djetinjstva. Ako smo u kući imali jednu čokoladu, kad mi je došla prijateljica uvijek ju je ona dobila a ne ja. Ja sam dijete svoje majke i ona je uvijek znala da mogu shvatiti ako me tada zakine. Tako je i s Jelićem i Kinoklubom. Kinoklub je njegovo dijete i da nas netko krivo ne shvati, možda smo tu ponekad i – zakinuti. Gradonačelnik se i dalje prema nama odnosi pedagoški. Moram napomenuti da je pokretanje Festivala bio njegova ideja koju smo poslije zajednički razradili.
Koncepcija Videodružine i Kinokluba od početka nije bila da se nalazimo samo zbog filma, već i da zajedno provodimo slobodno vrijeme i družimo se. Na primjer, neki ljudi cijelu godinu ne dođu u Klub, ali onda svi kao volonteri rade na festivalu.
Reci nam nešto o sebi?
- Ja sam apsolvent njemačkog i španjolskog jezika ali studiram i produkciju. Cijelo vrijeme studija radila sam u tvrtci “Hulahop” kojoj je glavna djelatnost organizacija Animafesta. Bavim se distribucijom filmova, vanjski sam suradnik Hrvatskog filmskog saveza i produkcijske kuće “Živa produkcija” koja je, primjerice, radila film “Na putu” Jasmile Žbanić.
Bila si uspješna kao mlada redateljica?
- Više ne radim kao redateljica. Zadnji film napravila sam još u srednjoj školi. No produkcijski, naravno, da sam u filmu jer mi je to posao. To ne znači da nikad neću snimiti film kao redateljica. Nadam se da hoću, ali ipak kad za to dođe vrijeme.
Tek si se vratila sa Sarajevo film festivala?
- Bila sam u Sarajevu na Talent Campusu koji je organiziran za mlade filmaše i glumce. Imali smo priliku upoznati mnoge poznate face iz svijeta filma dok nam je predavanje održao i legendarni hollywoodski glumac Morgan Freeman. Sve je bilo prekrasno, no jedina zamjerka je u tome što se Freeman prema nama više odnosio kao da smo novinari a ne kolege koje ipak zanimaju neke stvari iz same struke.
Kako je mladoj filmašici živjeti u gradu bez kina?
- Ja sam Karlovčanka i uvijek ću to biti iako sam radi posla morala promijeniti mjesto prebivališta i preseliti se u Zagreb. No to ne znači da i dalje nisam u svom rodnom gradu aktivna.
Mislim da je stvarno apsolutni idiotluk da Karlovac kao deveti grad po veličini u Hrvatskoj nema svoje kino, posebno jer ima dugu tradiciju kinematografije. Edison je drugo najveće kino u Hrvatskoj i prvo izgrađeno kino s tom namjenom. Međutim, iluzorno je očekivati da će Edison ikad više biti kino. Naime, Karlovcu nije potrebno kino te veličine i koncepcije, dovoljan bi bio jedan miniplex s dvije ili tri manje dvorane. Pa niti Cinestar nema dvoranu veću od 250 sjedala.
KAportal.hr
Povezano:
- Dvije godine nakon otvaranja vrtić u Vojniću već treba obnovu
- Počele pripreme za 16. filmsku reviju mladeži i 4. Four River film festival
- Raspored događanja u Karlovcu za utorak, 28. lipnja
- Four River Festival postao istinski brend – za festival prijavljeno 286 filmova
- Mladi karlovački filmaši rade čak 12 (+1) novih uradaka, večeras crtići za klince
Loading ...
Edison drugo najveće kino u Hrvatskoj? Studirala u Zagrebu, a nije bila u kinima? Ali, tko zna, većina nekadašnjih kina je zatvorena, a zadnji film koji sam u Zagrebu gledao bilo je još prije rata, u tadašnjem Balkanu, današnjem Europa!
Ja isto nisam čuo za to da je Edison drugo kino…ali tko zna, zapravo je on prilično veliko kino bio doista.
Za ovo s nekadašnjim kinima, negdje sam bio naletio na podatak da danas u Hrvatskoj ima samo 17 (!) običnih kina – nisu uračunati multipleksi i nisu uračunate dvorane druge namjene: tipa Društveni dom koji jednom tjedno ili, češće, jednom mjesečno, prikaže neki film.
Istina je i da je puno gradova ostalo bez kina, a nas je tu po meni najviše zajebalo što je Edison životario. Hrpa gradova godinama nije imala kino, a mi kao fol jesmo, iako u biti gotovo da nismo. Pa su tako gradovi koji kino nisu imali još iz 90-ih poput Šibenika ili Pule dosad već dobili kino, a mi smo ga kao imali do 2008. godine. I nitko nije ništa poduzimao da se ili Edison pošteno uredi ili privuče multipleks.
Dobro kaže Marija jedan manji multipleks sa dvije ili tri dvorane od po 100 sjedala bio bi super za Karlovac. Samo nije to tako jednostavno, treba nači investitora koji bi tu pored nama sentimentalnih razloga našao i financijsku korist!
Cinestar ne sigurno
Mmmmda, jako lijep intervju i sve. Ali, kao i obično, svi zanemarujete temeljne fakte.
Hrvatskoj i Karlovcu treba sposobna vlast za gospodarski procvat, a sa cirka 15.000 novih plaća doći će sve – i kino, i uređenje grada, i bazen i ostalo.
Zato, kada pričate o ovim stvarima, tražite ponajprije novu sposobnu državnu vlast koja će promijeniti zakone. Ili, ako hoćete ovo što imate, i dalje do besvijesti glasujte za esdepeje i hadezeje. I bavite se ustaško-partizanskom tematikom.
Marija veli multipleks. Mike65 veli druga vlast i sasvim novi koncept rada u državi.
Ovakovih nam intervjua i predstavljenje mladim, sposobnih i snalažljivih sugrađana, treba nam što više. Razno-raznih mladih HDZ-eovaca poput Matije P. i foliranata poput Igora B., naravno što manje. Bravo za novinare KAportala.
Bubi ajd oladi s Beketićem folirantom.
Jedino je tebi izgleda na žulj stao.
fakat naporan, bravo i za Mariju i za Igora
Eh kad se samo sjetim da nekada nisi mogao kupiti kartu ni za jednu predstavu kad su bili dobri filmovi u Edisonu a ako se ne varam dolje ima 24 reda + balkon negdje oko 500 mjesta(nisam siguran mozda i vise).Gdje su ta vremena?fakat je da se nesto mora napraviti u vezi kina ali mi nije jasno zasto se Edison nebi mogao ponovo aktivirati,ili ljudi nisu zainteresirani ?Kad bi……….?
Ajte ljudi, pomirite se sa 21. stoljećem. Nema više kina i nikada ga neće biti. Kao što su mnogi godinama kukali za gramofonskim pločama, za analognom fotografijom, za “dobrim starim vremenima”, tako je i kino ošlo u lješnjake.